Ujedinjena s molitvom, pokora služi za iskazivanje poniznosti pred Bogom: osoba koja posti obraća se Gospodinu u stanju potpune ovisnosti i potpunog predanja. Na početku svojega javnog života Isus poziva na pokoru, baš kao što je to činio Ivan Krstitelj i kao što su poslije činili apostoli u vrijeme prve Crkve. Ona je potrebna za naš kršćanski život, da bismo mogli dati zadovoljštinu za mnoge svoje grijehe i grijehe drugih. Bez pravog duha pokore i obraćenja bio bi nemoguć odnos s Isusom Kristom, bili bismo još uvijek zarobljeni grijehom. Korizma nas pripravlja za razmatranje događaja Isusove muke i smrti. Na poseban način tijekom korizmenih petaka, kada se posebice prisjećamo Velikoga petka, dana kada je Krist izvršio otkupljenje, možemo razmišljati o događajima toga dana u tradicionalnoj pobožnosti Križnoga puta. Sveti Josemaría Escrivá je savjetovao: »Križni put. To je snažna i ozbiljna pobožnost. O, kad bi samo stekao naviku prolaziti svakoga petka onih četrnaest postaja Gospodinove muke i smrti. Jamčim ti, našao bi snage za čitav tjedan.« Odlučimo u ovim danima pratiti Gospodina izbliza, promatrajući njegovo presveto čovještvo u prizorima križnoga puta: vidjet ćemo kako dobrovoljno prolazi putem boli radi nas.
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francesca Carvahala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki Tjedan)