Nemoguće je i zamisliti koliko nas Bog ljubi. Da bi nas spasio – kad smo bili izgubljeni – poslao je svojeg Jedinorođenca, koji nas je, dajući vlastiti život, izbavio iz stanja u koje smo zapali: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.« U Svetome pismu stalno se govori o Božjoj ljubavi prema nama. Bog nam je iskazuje na bezbroj načina uvjeravajući nas: »Može li majka zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao… svagda su mi pred očima.« Božja pažnja i ljubav prema svakome od nas jedina su konstanta kroz čitav naš život. Bog je bio nazočan u svim okolnostima i zbivanjima kroz koja prolazimo. Uz nas je u svakoj prilici i u svakom trenu: »Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta«, do zadnjeg trenutka našega života. Iz ljubavi Bog je svoju Majku dao nama za Majku. Iz ljubavi nam je dao i anđela koji nas štiti, savjetuje i pruža nam svoju pomoć sve do kraja našega životnog puta, gdje nas Bog čeka da nam podari obećani raj, beskrajnu i beskonačnu sreću. Tamo je pripravio mjesto za nas. Zamolimo danas Blaženu Djevicu Mariju da nas nauči uzvraćati na ljubav njezina Sina i svojim djelima ljubiti sve njezine sinove, našu braću. Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)